Kad je imala svega 16 ljeta Mirjana Grčić, uvijek zvana Mira, upisala se na padobranski tečaj u Aeroklubu Zadar. Svojima doma nije ni rekla…

– Klub je bio nekoliko desetaka metara od našega stana u zgradi tzv. Lipotice. Kad je tečaj završio i kad je trebalo ići skakati, kao maloljetnici morali su mi roditelji dati pristanak. Tek sam im tada rekla. Bilo je malo povuci – potegni, nakon čega je tata potpisao – kazuje Mirjana Grčić Plečko.

U daljem tekstu pisat ćemo samo Mira jer tako je oduvijek i zovu svi.

– Bavila sam se stolnim tenisom i atletikom, a o padobranstvu nisam znala gotovo ništa. Privukla me avantura, danas bi rekli da je to bio izazov.

Mira je u Gimnaziji J. Barakovića bila oslobođena mature (usput, zašto je ta ustanova nije uvrstila na svoj popis poznatih Zadranki i Zadrana koji su ju pohađali!?, pr. a.), a godine 1986. trebala se opredijeliti za studij.

– U rujnu te godine bila sam na Svjetskom prvenstvu u skokovima na cilj i u figurativnim skokovima u Ankari. Bila sam najmlađa sudionica u konkurenciji. U klubu su mi savjetovali da idem u Sloveniju jer su tamo bili najbolji uvjeti za moj razvoj u padobranstvu i tako sam otišla u Lesce Bled, te dospjela na studij strojarstva u Ljubljani.

Mira je relativno kratko bila u Aeroklubu Zadar.

– Da, ali to su bile sjajne godine. Velid Jakupović Gricko i Bjanka Pavin stalno su me poticali, naravno i ostali i ekipa je bila izvrsna. Čvrsto sam zagrizla u padobranstvo, tim prije što je baš tada u Zadru na pripremama bila reprezentacija bivše države..

Čovjek koji se želi baviti padobranstvom mora znati i moći prevladati strah, usvojiti visoki stupanj koncentracije, svladati niz tehničkih vještina, mora što bolje shvatiti prirodu…

– Sve to ide korak po korak. Bila sam ustrajna, motivirana, predana i svojevrsna dinamika u svemu tomu nije mi bila problem. Bila sam presretna nastupavši na velikim natjecanjima, tim više što sam uvijek u odnosu na druge nekako imala najzastarjeliju opremu.

Godine 1987. u Zadru je održan prvi Svjetski padobranskki kup.

– Moj grad, moji ljudi! To je svakako bilo jedno od meni najljepših natjecanja. Sjećam se da mi je na padobranu bio natpis „Hotels Borik Zadar“.

Godine 1990. na Bledu je održano 20. SP u organizaciji FAI-ja, skokovim na cilj i figurativni. E, tu je Mira bila sjajna.

– Osvojila sam drugo mjesto, srebrnu medalju u skokovima na cilj. Skakali smo s tisuću metara na pločicu promjera pet centimetara. Imala sam neki stari padobran proizveden u Kluzu. Zavidjela sam konkurenciji na modernoj opremi, ali…

Uglavnom, za zlatnu medalju bilo je pripetavanje i tek nakon 12. skoka pala je odluka.

– Druga na svijetu! Oduševljena sam bila.

Prva Zadranka, prva Hrvatica, prva žena u bivšoj Jugoslaviji sa svjetskom medaljom u skokovima na cilj!

– Skakala sam i dalje, popela se na Mont Blanc, istrčala nekoliko polumaratona, baš je bilo dinamično.

Mira je postala dipl. ing. strojarstva, zaposlila se, svojom sposobnošću postala i voditeljica značajnih projekata sa složenim zahvatima, radila čak i u NE Krško.

– Tamo negdje do 1996. sam skakala. Poslije srebra na Bledu bila sam još, uz ostalo, na jednom europskom natjecanju u Sloveniji 1993., te iste godine na svjetskom prvenstvu u Ankari. Do osmoga skoka na tom prvenstvu bila sam prva, a ponovno zastarjela oprema i neke druge okolnosti i prošlo je kako je prošlo.

U svojoj struci Mira se stalno usavršavala, postala je i znanstvenica, istodobno podizala dvojicu sinova.

– Oni žive u Ljubljani, a ja sam se vratila doma. Želim svom gradu dati još nešto, koliko mogu. Radim u jednoj gradskoj tvrtki na jednom od projekata.

Naravno da Mira održava vezu s Aeroklubom Zadar.

– Svakako. Imam veliku želju da se padobranstvo u klubu obnovi. Nije lako jer je općenito klasično padobranstvo u opadanju, i u Sloveniji i svugdje. No, nekako se nadam da bismo u Zadru to mogli oživjeti.

Nanizala je Mira više od tri tisuće skokova.

– Je, je… Skočila bih još koji put, bez brige!

Zanimljivo, prošla su brojna ljeta od njezinih lijepih zadarskih sportskih dana. I punih 38 od one godine kad je – zasluženo – bila proglašena najboljom zadarskom sportašicom. (SZGZ)

Fotografije (iz privatne arhive Mirjane Grčić Plečko) prema redoslijedu: Godine 1986., najmlađa na SP u Turskoj, naslovna; skok iznad Bleda, prva u tekstu; u Zadru na prvom Svjetskom padobranskom kupu 1986., druga u tekstu); u Kranju na na europskom natjecanju 1993., treća u tekstu; na SP u Turskoj 1993. u društvu s kolegicama i kolegama iz Nizozemske, Rumunjske, Švicarske i Češke, četvrta u tekstu.