Da je bilo po nekom ustaljenom običaju, Mia Pestić (2008.) bila bi – košarkašica! Jer, ona je kći Marina Pestića, negdašnjega košarkaša Zadra kojega će se i danas, dva desetljeća nakon što je prestao igrati, rado sjetiti svaki košarkaški zaljubljenik.
– Jedan je dan Mia došla kući i energično izrazila želju da igra nogomet. Potražili smo klub, a tad je ženski nogomet u Zadru bio još u ranoj fazi – govori Marin Pestić.
Ipak, najbolje je od Mije čuti zašto je odabrala baš nogomet.
– Ma, sigurno su svi mislili da ću u košarku, ali meni se svidio nogomet. Kada? Još u mlađim razredima osnovne škole kad je nas nekoliko djevojčica, a samnom i Marija Kanjer, gotovo svaki dan igralo s dječacima – zbori Mia.
U nogometnoj igri, kaže, uživa u svakom trenutku.
– Meni ništa to nije bilo teško. Jedva sam čekala treninge i utakmice.
Do određene dobi u nogometnim ligama jednu ekipu čine dječaci i djevojčice, potom se razdvajaju.
– Poslije Abecede prešla sam u Donat. To je ženski klub koji ima mlađe kategorije i seniorke. Sad sam u kadetskoj ekipi koja, kao i pionirke, igra u Prvoj ligi.
Donat je među kadetkinjama u konkurenciji 12 ekipa bio treći što je značajno postignuće. U cijeloj prošloj klupskoj sezoni, koja joj je bila već peta natjecateljska, Mia je odigrala 31 utakmicu (ponešto i za seniorke), zabila je ukupno 31 gol i dobila dva žuta kartona.
– I u novoj sezoni igrat ćemo mi i pionirke u Prvoj ligi, dok će seniorke igrati u drugoj. Već se pripremamo.
Kadetkinje Donata vodi Marijan Buljat (pozor, ne nekadašnji igrač Zadra, Dinama i Hajduka!, pr. a.), a ekipa vježba na Višnjiku. No, Mia je ostvarila i zapaženu reprezentativnu karijeru.
– Sad sam redovita u postavi selekcije do 17 godina. Vodi nas Božo Miletić, trener iz Zadra.
U svim državnim selekcijama (u kojima je bila i Marija Kanjer) Mia je skupila 10 nastupa i zabila je tri gola.
– Igram u srednjem redu. Nekad sam igrala u vrhu napada.
Kaže da joj je prije svakog nastupa bitna koncentracija na ono što je čeka u utakmici. I da, ima svoj cilj.
– Svakako! Željela bih se kontinuirano razvijati i, zašto ne, jednog dana profesionalno igrati nogomet.
Mia je srednjoškolka, ujesen će u treći razred, usmjerenje nutricionistički tehničar.
– Željela sam se upisati u smjer za fizoterapeuta, ali kad sam završila osmi razred nije bilo upisa sa to zvanje.
Kad ima utakmice na Višnjiku dođu je gledati mama i tata.
– Jednom je bio i dido Marinko!
E, da ne biste pomislili da u obitelji Pestić košarka više nije aktualna…
– Brat Tonči igra košarku, on je još u osnovnoj školi.
Sportski gen u Pestićevih. Mia je na nogometnom terenu slična svom ocu košarkašu – eksplozivna, brza, maštovita, neprekidno u pokretu i s vidljivim pobjedničkim mentalitetom. Što je dobar temelj da bi ostvarila ambiciju koju njeguje od trenutka kad je barbike zamijenila nogometnom loptom. (SZGZ)
Foto: SZGZ; album obitelji Pestić
