{"id":26304,"date":"2025-01-31T07:35:52","date_gmt":"2025-01-31T06:35:52","guid":{"rendered":"https:\/\/szgz.hr\/?p=26304"},"modified":"2025-01-31T07:35:52","modified_gmt":"2025-01-31T06:35:52","slug":"ravnice-kolijevka-zadarskoga-nogometa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/szgz.hr\/?p=26304","title":{"rendered":"RAVNICE – Kolijevka zadarskoga nogometa"},"content":{"rendered":"

Godine 1887. u broju od mjeseca rujna zadarske novine Il Dalmata<\/em> pisale su da je dio posade engleskoga brodovlja, \u0161to se bilo usidrilo u Zadru na povratku iz Trsta, odigralo nogometnu utakmicu na Ravnicama.\u00a0 Tako u svojoj knjizi 100 godina nogometa u zadarskom kraju<\/em> (1995.) pi\u0161e Drago Mari\u0107.<\/p>\n

U doba kad su engleski mornari i \u010dasnici odigrali utakmicu – prvu zabilje\u017eenu u Zadru – prostor koji danas zovemo Ravnicama nosio je ime Piazza d’armi<\/em>, a primarno je slu\u017eio kao vojno vje\u017ebali\u0161te. U onodobnom Zadru bija\u0161e taj prostor najpogodnija povr\u0161ina (i) za nogometne utakmice. Naravno, u trenucima kad se njime nije slu\u017eila vojska.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Od godine 1908. na Ravnicama se redovito igrao nogomet, a ne\u0161to poslije i na prostoru, manjem od Ravnica, koji danas zauzima Osnovna \u0161kola Petra Preradovi\u0107a<\/em>. Taj teren je – kako je utvrdio i zabilje\u017eio Drago Mari\u0107 – bio \u201epomo\u0107no igrali\u0161te\u201c jer se na Ravnicama znala dogoditi poplava.<\/p>\n

Uglavnom, u vremenu prije Prvoga svjetskoga rata na Ravnicama su se uvelike igrale slu\u017ebene utakmice, razli\u010diti turniri i prvenstva. I poslije Prvoga svjetskoga rata, u vrijeme kad je Zadar bio sastavnica Kraljevine Italije, na Ravnicama se igralo veoma \u010desto. Mnogi gra\u0111ani mogli su utakmice promatrati na Ravnicama (tada: Campo sportivo<\/em>) do 1935. Igrali\u0161te kao takvo vi\u0161e nije udovoljavalo propozicijama, a kako je fa\u0161isti\u010dki re\u017eim podigao i druge sadr\u017eaje, za nogomet je valjalo na\u0107i drugo rje\u0161enje. Poslije Drugoga svjetskoga rata na Ravnicama su se koristile atletska i ko\u0161arka\u0161ka infrastruktura, a nogomet se igrao na jednoj plohi kao – mali nogomet.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Ideja je 1935. bila, pa je i ostvarena, da se u predgra\u0111u podigne novo igrali\u0161te, a to je pogodovalo i potrebama vojnih i civilnih vlasti. Dakako i re\u017eimu (sli\u010dno kao i poslije socijalisti\u010dki!)\u00a0 koji je silno dr\u017eao do redovitih masovnih manifestacija i pokreta, uklju\u010duju\u0107i i sport. Godine 1937. otvoreno je igrali\u0161te na rubnom dijelu podru\u010dja Stanova.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Nogometno igrali\u0161te Stanovi<\/em> – taj se naziv ustalio poslije Drugoga svjetskoga rata. Infrastruktura je obnavljana u nekoliko navrata, najprije zalaganjem i pod vodstvom Milorada Ignjatovi\u0107a, potom za potrebe nekoliko utakmica u sklopu Mediteranskih igara<\/em>, na koncu i kao projekt tvrtke Zadarkomerc.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

U svemu, premda se prete\u017eiti dio nogometnoga \u017eivljenja zbivao drugdje, Ravnice su kolijevka zadarskoga nogometa.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Fotografije – na naslovnoj mo\u017eete vidjeti detalj s jedne utakmice u Ravnicama odigrane prije Drugoga svjetskoga rata, a na onima uz tekst kako su izgledale Ravnice prije 1968. i kako izgledaju danas, te kako su izgledali Stanovi neposredno poslije Drugog svjetskoga rata (napomena:<\/strong> neka vas ne buni bjelina u gornjem dijelu kadra, ona je sastavni dio fotografije<\/em>), malo prije 1968. i kako izgledaju izgledaju danas. (b)<\/p>\n

Foto:<\/strong> Arhiva SZGZ<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Godine 1887. u broju od mjeseca rujna zadarske novine Il Dalmata pisale su da je dio posade engleskoga brodovlja, \u0161to se bilo usidrilo u Zadru na povratku iz Trsta, odigralo nogometnu utakmicu na Ravnicama.\u00a0 Tako u svojoj knjizi 100 godina nogometa u zadarskom kraju (1995.) pi\u0161e Drago Mari\u0107. U doba kad su engleski mornari i […]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":26305,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-26304","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-1"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/szgz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26304","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/szgz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/szgz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/szgz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/szgz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=26304"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/szgz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26304\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":26311,"href":"https:\/\/szgz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26304\/revisions\/26311"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/szgz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/26305"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/szgz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=26304"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/szgz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=26304"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/szgz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=26304"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}