{"id":25112,"date":"2024-11-05T09:20:30","date_gmt":"2024-11-05T08:20:30","guid":{"rendered":"https:\/\/szgz.hr\/?p=25112"},"modified":"2024-11-05T09:24:02","modified_gmt":"2024-11-05T08:24:02","slug":"sretan-rodendan-pola-stoljeca-ljudine-dade-prse","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/szgz.hr\/?p=25112","title":{"rendered":"SRETAN RO\u0110ENDAN! \u2013 Pola stolje\u0107a ljudine Dade Pr\u0161e"},"content":{"rendered":"

On, doista, jest ljudina! Dado Pr\u0161o, genijalni zadarski i hrvatski nogometa\u0161 (5. studenoga 1974.<\/em>) na svaki je na\u010din u svojih, evo – pola stolje\u0107a, uvijek iznova potvr\u0111ivao status onakve cijenjene osobe kakve u Dalmaciji uve\u0107anicom i hipokoristikom imenice u mn. ljudi ozna\u010davaju upravo prema opisu s Hrvatskoga jezi\u010dnoga portala – \u010dovjek najboljih odlika; hrabar, nesebi\u010dan, \u010destit.<\/p>\n

Dado Pr\u0161o, dje\u010dak iz zadarske \u010detvrti Belafu\u017ee, s u\u017eega prostora pod\u010detvrti Melade, nije bio jedini iz svoga dru\u0161tva koji se zarana zanio nogometnom igrom. U vrijeme Dadina dje\u010da\u0161tva mnogi je njegov vr\u0161njak znao samo za jednu ina\u010dicu spontane igre \u2013 za nogomet! Dobro, bilo je tu i drugih igara, pa i onih bez lopte, ali nogomet je bio prete\u017eito sve \u2013 medij za osobno i skupno formatiranje, za vje\u010ditu ljudsku potrebu za nadmetanjem, za dinami\u010dnim \u017eivljenjem na dvori\u0161tu (i u susjedstvu i u \u0161koli), poslije i na pravom nogometnom igrali\u0161tu.<\/p>\n

Mnogobrojne vje\u0161tine \u0161to su ih tada\u0161nji dje\u010daci usvajali i razvijali, a oni \u010diji je genetski \u201ematerijal\u201c bio na visokoj razini br\u017ee i bolje od ostalih, \u010dinile su \u010dvrsto isprepletenu podlogu za nadgradnju u klubu. Kod Dade i njegovih brojnih vr\u0161njaka iz susjedstva taj je klub bio najprije Bagat, potom je do\u0161ao Zadar. Bilo je to, neka se zna, vrijeme kad dje\u010daci, odnosno roditelji, nisu pla\u0107ali \u2013 \u010dlanarinu!<\/p>\n

Strast za nogometnom igrom koja je (i) Dadu obgrlila veoma \u010dvrsto, gotovo kao u ljubavni\u010dkom stilu, nikad ga nije napustila. Dapa\u010de, bila je sve izra\u017eenija i Dado se u svim sljede\u0107im selekcijama elegantno uspinjao. Njegova demonstracija nogometne igre bila je za\u010dudna, njegov stil bio je neuobi\u010dajen, tehnika na veoma visokoj razini, razumijevanje igre kao takve temeljilo se kod njega na izrazitoj sposobnosti\u00a0 ispravnoga i pravodobnoga \u201e\u010ditanja\u201c svih mogu\u0107ih situacija, namjera i ideja i suigra\u010da i suparni\u010dkih igra\u010da.<\/p>\n

\"\"<\/a>\"\"<\/a>Kad je zavr\u0161io prvi razred Tehni\u010dke \u0161kole u Zadru Dado je Pr\u0161o skupa s prijateljem i suigra\u010dem Josipom Buti\u0107em oti\u0161ao u Hajduk. Bila je to posljedica njihovih sjajnih igara na razli\u010ditim natjecanjima i ispravne procjene da su obojica i darovita i perspektivna. \u0160ok koji je Dado Pr\u0161o do\u017eivio kad su mu u Hajduku, nakon nekog vremena, poslije lije\u010dni\u010dkoga pregleda rekli da \u201eima slabo srce\u201c nije slomio tog zadarskog dje\u010daka. Vratio se doma, nastavio i\u0107i u \u0161kolu, pa se poslije specijalisti\u010dkih pregleda u \u0160vicarskoj vratio u Hajduk. U nekoliko navrata na treninge prve mom\u010dadi uvrstio bi ga \u0160paco Poklepovi\u0107, ali u juniorskom pogonu nitko nije vjerovao igra\u010du koji je, uz ostalo, prethodno bio dosegao status pionirskoga reprezentativca i Hrvatske i Jugoslavije. Uslijedila je Pazinka, pa je oti\u0161ao u Francusku (Rouen, Nantes) i onda \u2013 stao! Nogomet je bio njegov \u017eivot, a nogometu je rekao \u2013 stop!<\/p>\n

Privremeno\u2026 Zaigrao je potom u jednom lokalnom \u010detvrtoliga\u0161u, zabijao golove kao od \u0161ale, \u010dak i ne znaju\u0107i da mu svaki \u201eni\u017eerazredni\u201c gol za poneki centimetar otvara vrata Monaca. Jean Tigana ga je anga\u017eirao, a u drugoj mom\u010dadi s Dadom bili su tada i Henry i Trezeguet, pa je poslije preusmjeren u Ajaccio koji se iz tre\u0107e bio vratio u drugu ligu. Njegov postojani karakter, njegova strast i njegov motiv da u nogometnoj igri dosegne \u0161to vi\u0161u to\u010dku, vratili su ga 1999. u Monaco, ba\u0161 u godini osvajanja naslova francuskoga prvaka.<\/p>\n

Dje\u010dak iz Belafu\u017ee, s Melade, ostvario se ve\u0107 bio i kao obiteljski \u010dovjek, nogometna karijera mu je i\u0161la uzbrdo, a godine 2003. u hrvatsku ga je reprezentaciju pozvao Otto Bari\u0107. Onaj koji u Hajduku nije imao mjesta, navodno \u201ejer ima slabo srce\u201c postao je Vatreni. Jedan od njegovih dje\u010da\u010dkih snova bija\u0161e ostvaren. Sve \u0161to je pro\u0161ao u dvori\u0161tu, u \u0161koli, na Bagatu i na Stanovima\u2026 na drugim terenima, u drugim klubovima, sad se zrcali i na velikoj reprezentativnoj sceni. Iz Monaca je oti\u0161ao u G. Rangers, me\u0111u strastvene \u0160kote, igraju\u0107i nadahnuto, prevladavaju\u0107i sve prepreke.<\/p>\n

Sve to vrijeme, a dakako i poslije zavr\u0161etka igra\u010dke karijere, Dado je Pr\u0161o primarno ono \u0161to jest \u2013 ljudina. Iskreno prijateljstvo s onima s kojima je odrastao, obiteljski \u010dovjek, nogometni zanesenjak. Ako je dopu\u0161teno, njegovu igra\u010dku karijeru mo\u017ee se prispodobiti s knji\u017eevnim djelovanjem istaknutoga nobelovca Josea Saramagoa. Onako kako Jose Saramago ispisuje svoje genijalne retke, tako Dado Pr\u0161o \u201eispisjuje\u201c nogometnu igru. Kad netko dohvati \u010ditati Saramagovo djelo \u2013 te\u0161ko mo\u017ee stati \u010ditati prije kraja. I jedva \u010deka novu knjigu. Kad netko po\u010dne gledati Dadu Pr\u0161u, ne mo\u017ee do\u010dekati \u2013 drugu, tre\u0107u, \u010detvrtu\u2026 utakmicu.<\/p>\n

Veli\u010dinu i dostojanstvo svoje osobe Dado je Pr\u0161o i nedavno manifestirao tako \u0161to je prihvatio poziv prijatelja Bruna Irlesa da mu bude pomo\u0107nik u \u010duvenom Bordeauxu. Irles u francuskom nogometu nije tkogod, nije ni Dado, a premda je Bordeaux do\u017eivio turbulencije i nov\u010dani slom, nije ni klub bilo tko. Drugi bi odmahnuli rukom, ali Dado ba\u0161 u sad amaterskom Boredauxu kao da vidi neke odjeke iz svoje pro\u0161losti od trenutka \u201ekad je imao slabo srce\u201c dok se nije svojom genijalno\u0161\u0107u probio do Monaca i do Vatrenih.<\/p>\n

Nogometna igra, zanos, strast, kolegijalnost, prijateljstvo, po\u0161tovanje svake osobe, obiteljski mir, dobrobit svakog \u010dovjeka, ustrajnost, po\u0161tenje \u2026 i jo\u0161 mnogu vrlinu mogli bismo staviti uz Dadino ime.<\/p>\n

Na koncu \u2013 Dado, sretan ti 50. ro\u0111endan! Pola stolje\u0107a biti ljudina, velika je stvar. Zadrani su, Dado, ponosni na tebe. (bp<\/strong><\/em>)<\/p>\n

Foto:<\/strong> X<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

On, doista, jest ljudina! Dado Pr\u0161o, genijalni zadarski i hrvatski nogometa\u0161 (5. studenoga 1974.) na svaki je na\u010din u svojih, evo – pola stolje\u0107a, uvijek iznova potvr\u0111ivao status onakve cijenjene osobe kakve u Dalmaciji uve\u0107anicom i hipokoristikom imenice u mn. ljudi ozna\u010davaju upravo prema opisu s Hrvatskoga jezi\u010dnoga portala – \u010dovjek najboljih odlika; hrabar, nesebi\u010dan, […]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":25114,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-25112","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-1"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/szgz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25112","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/szgz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/szgz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/szgz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/szgz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=25112"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/szgz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25112\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":25124,"href":"https:\/\/szgz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25112\/revisions\/25124"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/szgz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/25114"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/szgz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=25112"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/szgz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=25112"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/szgz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=25112"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}